Yo os miro, europeos, 1994.


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Komšo, 2018.

Bilo je to u Sarajevu '70-ih i '80-ih godina... U ulici Kralja Tomislava slastičarna 'Dvije ruže', a u njoj... Učenici koji su pohađali II Gimnaziju u Sarajevu 70 i 80–tih godina veoma dobro znaju da se blizu škole, u ulici Kralja Tomislava, sada u ulici Koševo, u nivou ulaza u park nalazila slastičarna „Dvije ruže“. Slastičar je bio veoma simpatični pripadnik albanske nacionalnosti koji je gotovo sve goste oslovljavao nazivom „komšo“. Taj izraz se udomaćio među rajom iz mog i susjednih razreda, tako da je uobičajeno bilo reći da se veliki odmor provodi kod Komše na kolačima. Slastičar ili gazda, tada nas uopšte status Komše nije interesovao, bio je manji čovjek, okrulog lica, veselog izgleda, kome je kecelja jedva prekrivala solidan stomačić.   Izbor kolača je bio prilično oskudan. Današnji moderni nutriconisti ne bi ni pogledali kolače koje su se tada prodavali. Osnova svih slastica su bili šećer, margarin, jaja, šlag i neke vještačke boje. Komšo je bio p...
Read more

Umro Asim, 2015.

Nikada sluha imao nisam. Još u Osnovnoj školi Veselin Masleša, dok smo isprobavali DO i SO, sa KO-KO-KO-DA, znao sam zasmetati uhu nastavnice muzičkog vaspitanja koja bi se dobro skoncentrisala utvrđujući ko kvari kodakanje. Da bi mi popravila sluh majka je kupila gitaru. Išao sam teške muke na časove muziciranja kod nekog poznatog profesora koji je stanovao u ul. Jug Bogdana. Nisam se dugo zadržao. Profesor me učio kako se svira klasična gitara, kako postati španac, a ja sam želio biti bitls. Ne postadoh ni jedno, ni drugo. Gitaru, koja je dugo bila zakačena na zidu u maminom stanu, kasnije ću pokloniti jednom muzički nadarenom prijatelju koji je sredinom ratnih zbivanja napustio Sarajevo. Nije mi poznata sudbina gitare, ne znam da li je sada neko štima ili je u ratu poslužila kao gorivo za potpalu. Kažu da sa muzičkim instrumentom čovjek nije sam. Ja bih sam ostao da me neka fina sarajevska raja nisu okruživala. Jedan iz te raje, zove se Asim Begić, jučer je umro. Asim je stanovao...
Read more

Sjećanje na Muniba iz Blagaja: Ovdje se obdarenost ne cijeni... Šta rade ovi neobdareni, što u Bosni ostaše?!

  To znamo. Jugoslovenska narodna armija vuče korjen iz narodnooslobodilačke borbe. Utemeljena je na doktrini o bratstvu i jedinstvu svih jugoslovenskih naroda i narodnosti. Sa ponosom smo isticali njen socijalisticki i revolucinarni karakter. Bila i pjesma:  “Kud narodna vojska prođe, tresat će se zemlja sva” . Nažalost. Nije bila duga vijeka. Nakon  Titove  smrti, postaje oruđe jedne Republike. Treslo se po nama, po Bosni. Ne ponovilo se. Ali, neću o ratu, tih priča je previše. Ispričat ću jednu andegdotu iz vremena kada smo voljeli svoju zemlju, kada smo ponosno postajali obrambena snaga države Jugoslavije. Govorilo se tada: "Cijeli narod jež". Mene je odsluženje vojnog roka zapalo u Bihaću, u intendatskoj službi. Koliko se sjećam, morao sam se u kasarnu javiti do kraja mjeseca avgusta 1976. godine, što sam i učinio. Nisam bio sam, po istom poslu došlo je jako puno omladine. Pažnju mi privukao jedan visok, koščat čovjek sa velikim kukastim nosom i klempavim ušima....
Read more