Opet se ratovi pominju, 2016.


Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Komšo, 2018.

Bilo je to u Sarajevu '70-ih i '80-ih godina... U ulici Kralja Tomislava slastičarna 'Dvije ruže', a u njoj... Učenici koji su pohađali II Gimnaziju u Sarajevu 70 i 80–tih godina veoma dobro znaju da se blizu škole, u ulici Kralja Tomislava, sada u ulici Koševo, u nivou ulaza u park nalazila slastičarna „Dvije ruže“. Slastičar je bio veoma simpatični pripadnik albanske nacionalnosti koji je gotovo sve goste oslovljavao nazivom „komšo“. Taj izraz se udomaćio među rajom iz mog i susjednih razreda, tako da je uobičajeno bilo reći da se veliki odmor provodi kod Komše na kolačima. Slastičar ili gazda, tada nas uopšte status Komše nije interesovao, bio je manji čovjek, okrulog lica, veselog izgleda, kome je kecelja jedva prekrivala solidan stomačić.   Izbor kolača je bio prilično oskudan. Današnji moderni nutriconisti ne bi ni pogledali kolače koje su se tada prodavali. Osnova svih slastica su bili šećer, margarin, jaja, šlag i neke vještačke boje. Komšo je bio p...
Read more

Anegdota iz prošlog života: Goropadni Halim iz srednje škole i tri pitanja za naše političare...

  Upisao sam se u Drugu gimnaziju u Sarajevu 1966. godine. Dobra je to škola bila. Imali smo kvalitetne profesore od kojih više niko nije živ. I mi smo bili dobra genaracija, tu i tamo smo znali provući neki sitni mangupluk koji nikome ne bi naškodio. Sticali smo znanje, učili, bilo je u to doba sramota ne znati neke elementarne stvari. Profesorima se vjerovalo, bilo je nevažno čiji si, da li je nečiji roditelj čivija u nekom državnom organu. U to doba uniformisani smo išli u školu, svaki učenik je imao radnu kecelju sa velikim džepovima u kojima smo držali pisamca, simbole koji nam donose sreću, đonove za pismene zadaće.   Na početku treće školske godine u naš razred je došao novi učenik. Rekoše da je prethodna dva razreda završio pohađajući večernju nastavu. Zvao se Halim. Bio je namrgođen, krupan, visok, rabijatan. Izgledao je puno stariji od nas. Vjerovatno je i bio. Za žene koje vole macane bilo je tu dosta mesa. Radnu kecelju Halim nije imao. Odjeća koju je nosio nabavlj...
Read more

Sjećanje na Muniba iz Blagaja: Ovdje se obdarenost ne cijeni... Šta rade ovi neobdareni, što u Bosni ostaše?!

  To znamo. Jugoslovenska narodna armija vuče korjen iz narodnooslobodilačke borbe. Utemeljena je na doktrini o bratstvu i jedinstvu svih jugoslovenskih naroda i narodnosti. Sa ponosom smo isticali njen socijalisticki i revolucinarni karakter. Bila i pjesma:  “Kud narodna vojska prođe, tresat će se zemlja sva” . Nažalost. Nije bila duga vijeka. Nakon  Titove  smrti, postaje oruđe jedne Republike. Treslo se po nama, po Bosni. Ne ponovilo se. Ali, neću o ratu, tih priča je previše. Ispričat ću jednu andegdotu iz vremena kada smo voljeli svoju zemlju, kada smo ponosno postajali obrambena snaga države Jugoslavije. Govorilo se tada: "Cijeli narod jež". Mene je odsluženje vojnog roka zapalo u Bihaću, u intendatskoj službi. Koliko se sjećam, morao sam se u kasarnu javiti do kraja mjeseca avgusta 1976. godine, što sam i učinio. Nisam bio sam, po istom poslu došlo je jako puno omladine. Pažnju mi privukao jedan visok, koščat čovjek sa velikim kukastim nosom i klempavim ušima....
Read more