Priča iz prošlog života, april 2020.
Čekajući da pandemija prođe: Sjetih se Keme Gute, Sarajlije čovječuljka, što je po Čaršiji žučni sapun prodav'o... Baš nemamo sreće. Zadnjih tridesetak godina pregurasmo demokratske promjene, višestranačke izbore, rat, stradanja, zločine, izbjeglištva, entitete, odvajanja, pripajanja, korupciju, primitivizam, nacionalizam. Sad još i ovo. Virus nas zatvorio u četiri zida. Cijeli svijet muči istu brigu. Ružno je reći da je sreća što ovaj put u nesreći nismo sami. Šta činiti čekajući da pandemija prođe? Komunicirati putem vibera i whats app-a sa prijateljima razbacanim po svijetu, gledati televiziju, čitati knjige, stara pisma, listati albume, sjećati se likova iz mladosti koji su obilježili ovaj grad. Izabrah ovo potonje. Napisat ću par riječi o Kemi Guti. Stare Sarajlije veoma dobro znaju ko je on. Kemo je bio simpatičan čovječuljak pravilnih crta lica koje su bile nepravilno raspoređene. Ljepota je relativna i naravno prolazna. Na vratu je imao jednu izraslin...